anabaptisti (grč. ἀναβαπτίζεıν: ponovno krstiti, ponovno uroniti), kršćanska sljedba koja naučava da krštenje djece ne vrijedi, jer djeca nemaju vjere. Onima koji su kršteni kao djeca nijekali su milost i zahtijevali da se, kao odrasli, ponovno krste (uronjavanjem u vodu) kako bi se poštovalo Evanđelje. Anabaptizam se razvio u Zürichu, a utemeljitelj mu je Conrad Grebel (1498–1526), pristaša reformatora Ulricha Zwinglija. Grebel je 1524. počeo promicati drugo krštenje. Misao o ponovnome krštenju pojavila se istodobno i u Njemačkoj, gdje su začetnici bili tzv. zwickauski proroci i Toma Münzer, koji je naviještao neposredni dolazak tisućgodišnjega Kristova kraljevstva u kojem će zavladati anabaptisti. Oštro suprotstavljeni Lutheru, zahtijevali su i socijalne reforme; djelatnost su prenijeli i u južnu Njemačku, gdje su potaknuli seljačku bunu, ali su teško poraženi 1525. Očekujući anabaptističko kraljevstvo u Münsteru (koji su zauzeli i gdje su osnovali »Kraljevstvo Siona«), anabaptisti su bili poraženi (1535), a vođe pogubljeni. Zbog progona su promijenili svoj radikalizam, a na čelo pokreta stupio je Menno Simons (1536) iz Nizozemske, koji se odrekao nasilja i težio za duhovnim Božjim kraljevstvom. Njegovi pristaše menoniti, poznati kao mirotvorci, proširili su se po SAD-u i Kanadi.
